PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE IVAN HEIL U ZAGREBU 15. 10. 2009.


Nakon promocije monografije Ota Švajcera Ivan Heil 6. travnja 2009. u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, drugo predstavljanje ove monografije upriličeno je 15. listopada 2009. u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske u Zagrebu. Knjigu su predstavili dr. sc. Ivanka reberski, akademik Tonko Maroević, dr.sc. prof. Zvonko Maković, mr.sc. Branka Balen, te urednici monografije mr.sc. Jasminka Najcer Sabljak i Vlastimir Kusik.

U likovnoj i kulturnoj povijesti grada Osijeka Ivan Heil je bio slikar koji ju je svojim djelom, pedagoškim radom, pa i samom svojom nazočnošću, kao najstariji slikar druge polovice prošlog stoljeća, vidno obilježio.
Slikarstvo Ivana Heila u tumačenju Ota Švajcera dobilo je iznimno dragocjenog vodiča, kako kroz nastanak i trajanje njegovog slikarskog opusa, tako i kroz sam život. Ta vrijedna i važna činjenica ponajbolje se ogleda u dvama polazištima s kojih je napisana - upozorava na životne činjenice koje su imale udjela u njegovu slikarstvu jednako koliko su i slikarske činjenice taj život uvjetovale. Izostavljeno je sve suvišno i nebitno u jednom, ali i drugom, da bi potom sve zajedno bilo stavljeno u okvir likovnog okvira grada u kome je Heil živio i stvarao. Švajcer je nastojao, a sigurni smo kako je u tome uspio, proniknuti u sve tajne Heilove tehnike slikanja, slikarske materije, prije svega boje, odvajajući čisto slikarsko od opisnog i literarnog. Pokazao je kako je Ivan Heil daleko nadmašio slikare osječkog likovnog kruga u kome je živio krajnje diskretno i samozatajno, poglavito šezdesetih godina, kada su njegove najvrjednije slike i nastale. Slikar Ivan Heil bio je jedini koji je dosljedno i uporno održavao status ravnoteže vlastitih slikarskih ideja te vlastite slikarske prakse, posve svjestan vrijednosnih dometa, prema kojima je bio stroži i kritičniji negoli je možda trebao biti.
Zahvaljujući predanosti i trudu urednika, u monografiji je rekonstruiran katalog djela s gotovo osam stotina likovnih jedinica, obrađena je i složena građa, kako ona pisana (redaktura i lektura glavnog teksta, dopunjeni životopis, nova kataloška obrada skupnih i samostalnih izložbi, bibliografija) tako i vizualna, s približno dvije stotine jedinica (biografske fotografije, reprodukcije najvrjednijih djela, slike naslovnica kataloga i grafičkih mapa).