Goran Kujundžić rođen je 1976. u Subotici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika u klasi profesora Miroslava Šuteja. Doktorirao je 2014. godine na istoj akademiji. Zaposlen je na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti kao izvanredni profesor. Nagrađen je od Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za izuzetan uspjeh tijekom studija i diplomskog rada. U sklopu CEEPUS-ove razmjene studenata, boravio na Moholy-Nagy Művészeti Egyetem (Moholy-Nagy University of Art and Design), Budimpešta, Mađarska. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama u Osijeku, Zagrebu, Kninu, Vukovaru, Vinkovicima, Opatiji, Požegi, Šibeniku, Belom Manastiru, Novoj Gradiški, Zaboku te inozemstvu u Austriji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj i Turskoj. Osnovni likovni medij kojim se bavi je crtež.
Goran Kujundžić was born in Subotica in 1976. He graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb, majoring in graphics in the class of Professor Miroslav Šutej. In 2014, he earned a doctoral degree at the same academy. He is employed at the Faculty of Education as an Associate Professor. He has been awarded for exceptional success during his studies and for his graduation thesis by the Academy of Fine Arts in Zagreb. As part of the CEEPUS student exchange, he stayed at the Moholy-Nagy University of Art and Design, in Budapest (Hungary). He has participated in group exhibitions and has held solo exhibitions in Croatia (Osijek, Zagreb, Knin, Vukovar, Vinkovici, Opatija, Požega, Šibenik, Beli Manastir, Nova Gradiška, Zabok) and abroad (Austria, Bosnia and Herzegovina, Hungary, Serbia, Romania and Turkey). He employs drawing as the dominant artistic medium of expression.
Goran Kujundžić
Kvadriranje osobnosti, 2020., fotografija
Gridding Personality, 2020, photograph
159 x 159 cm
Prekrivanja tijela kvadratnom mrežom povezano je s likovnim izrazom koji je bio općenito prisutan u dosadašnjim godinama mog rada. Veliki dio geometrijskih crteža je nastajao izradom kvadratne mreže kao osnovnom strukturom rada. U takvom je pristupu prisutan jedan oblik opsjednutosti kvadratnom mrežom kojoj se uvijek iznova vraćam, jer pruža neograničene mogućnosti. Prekrivanja tijela kvadratnom mrežom povezano je s likovnim izrazom koji je bio općenito prisutan u dosadašnjim godinama mog rada. Veliki dio geometrijskih crteža je nastajao izradom kvadratne mreže kao osnovnom strukturom rada. U takvom je pristupu prisutan jedan oblik opsjednutosti kvadratnom mrežom kojoj se uvijek iznova vraćam, jer pruža neograničene mogućnosti. Međutim, simboličko značenje kvadratne mreže se može na različite načine interpretirati. Prenesena na tijelo vizualizira zatvorenost, zaštićeni prostor ili tjeskobu, što vrlo prikladno evocira stanje duha i tijela koje je gotovo svaki čovjek osjetio proteklih mjeseci. S takvim poimanjem mreže sam krenuo u prekrivanjem tijela mrežom. Postavilo se pitanje koliko je uopće moguće vlastito tijelo prekriti kvadratnom mrežom. Naoko jednostavan zadatak, postaje vrlo složen i zahtjevan. Nedostupnost pojedinih dijelova tijela ruci tog tijela, iskrivljena perspektiva pogleda, sve to zapravo onemogućava iscrtavanje pravilne strukture. Linije koje se u pogledu čine ravnima sasvim su iskrivljene i nepravilne. Na taj način možemo tumačiti i koliko zapravo možemo na objektivan način tumačiti sebe. Svaka objektivnost je iskrivljena pogledom subjektivnosti.
(iz umjetnikove izjave)
Covering the body with a grid is associated with the artistic expression present in my work so far. A large number of my geometric drawings Icreated by making a square grid as the basic structure of the work. This approach is characterized by a form of grid obsession that I keep turning back to due to its inexhaustible possibilities.Yet, the symbolic meaning of the grid can be interpreted in different ways. Transferred to the body, it visualizes introversion, protected space, or anxiety evoking the state of mind and body that almost everyone has felt in recent months. With such a notion of the grid, I started covering my body with it. The question arose on how much it was at all possible to cover one's own body with it. This seemingly simple task became very complex and demanding. The inaccessibility of certain parts of the body to the hand, the distorted perspective of the gaze make it impossible to draw the faithful structure. The lines that appear straight are completely distorted and irregular. In this way we can also interpret the objectivity of interpreting our own selves. Every objectivity is distorted through the lense of subjectivity.
(from the artist's statement)