Nenad Roban, izv.prof.art. (Koprivnica, 1951.) diplomirao je dizajn nakita na Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti u Antwerpenu, gdje je započeo i poslijediplomski studij na Visokom institutu. Početkom 90-ih osniva radionicu nakita u kojoj radi razne materijale u kojima i danas stvara. Od 2007. godine profesor je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje predaje Dizajn nakita, Objekti tijela i prostora te Dizajn: povijest i suvremenost. Od 2009. predaje Uvod u dizajn i Uvod u medije na Katedri za nederladistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2023. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva dizajnera i Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Od 1973. godine izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Nenad Roban, assoc.prof.art. (Koprivnica, 1951) graduated jewelery design at the Royal Academy of Fine Arts in Antwerp, where he also started postgraduate studies at the Higher Institute. At the beginning of the 90's he founded the jewelery workshop, working in various materials, in which he still creates. Since 2007. he has been a professor at the Academy of Applied Arts in Rijeka where he teaches Jewelry design, Body and Space Objects, and Design: History and Modernity. Since 2009. he teaches Introduction to Design and Introduction to Media at the Department of Nederlandism at the Faculty of Philosophy in Zagreb. From 2023 he teaches at the Academy of Fine Arts iz Zagreb. He is a member of Croatian Society of Designers and Croatian Society of Artists. Since 1973. he exhibited at solo and group exhibitions at home and abroad.

Nenad Roban
Točka nestajanja, 2024. / Vanishing Point, 2024
assemblage pronađenih fotografija nepoznate autorice ili autora, kombinirana tehnika / assemblage of found photographs by an unknown artist, mixed media
39,3 x 48,7 cm

Vjerojatno granice u ničemu ne postoje ili su toliko varljive da ih jedino naše ograničene sposobnosti moraju stvoriti u svrhu objašnjenja naše egzistencije. Vidljivost je relativna ovisno o sposobnostima gledatelja kao i njena kasnija tumačenja. Točka nestajanja je ona u kojoj dolazi do nerazumijevanja, prekida komunikacije, što vodi razjedinjenju subjekta. Svi se pojavljujemo i nestajemo iz života drugih iz mnogostrukih razloga i postajemo nevidljivi i nedodirljivi. Upravo to nevidljivo je zanimljivo jer ga možemo osjetiti, a pojedini umjetnici ga mogu kvalitetno vizualizirati. Većina ljudi prazninu i nevidljivo smatra vrstom besmisla. Međutim, one su samo točke novog nastajanja oblika života ili stvaralačkog procesa. Šutnja, praznina, nevidljivost i dosada su elementi potrebni za punjenje stvaralačkih akumulatora. Točke nestajanja su posvuda oko nas, najčešće nevidljive, one pokreću nove oblike života koje neki ne žele vidjeti dok ih neumitna evolucija i progres ne prisile na to. Za moj rad Točka nestajanja mogao sam izabrati bilo koji drugi sadržaj iz kojeg progovara nevidljivost, ali dugotrajna zastupljenost nevidljivih žena koje svakodnevno otkrivaju različiti mediji usmjerila me na tu temu jer je izuzetno važna, što mnoge institucije - uvidjevši taj povijesni propust - žele nadoknaditi. 

Perhaps borders do not exist at all or they are so deceptive that only our limited abilities have to create them in order to explain our existence. Visibility is relative depending on the viewer's abilities as well as their subsequent interpretations. The vanishing point is the one where misunderstanding occurs, communication breaks down, leading to the disunity of the subject. We all appear and disappear from the lives of others for many reasons and become invisible and untouchable. It is precisely this invisibility that is interesting because we can feel it, and some artists can visualize it well. Most people consider emptiness and invisibility a kind of meaninglessness. However, they are only points of a new emergence of life forms or a creative process. Silence, emptiness, invisibility, and boredom are elements necessary for filling creative accumulators. Vanishing points are everywhere around us, most often invisible, they initiate new forms of life that some do not want to see until relentless evolution and progress force them to. For my work, Vanishing Point, I could have chosen any other content from which invisibility speaks, but the long-standing representation of invisible women that various media reveal daily directed me to this topic because it is extremely important, which many institutions – realizing this historical omission – want to make up for.