Igor Eškinja rođen je 1975. u Rijeci. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. Umjetnik “izvodi” objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne, jeftine materijale, poput samoljepljive trake ili električnih kabela te ih razlažući s ekstremnom preciznošću i matematičkom točnošću unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog. Ostvario više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (San Francisco, Ljubljana, London, Toronto, Beč, Zagreb,…). Živi i radi u Rijeci.
Igor Eškinja was born in 1975 in Rijeka. Eškinja crafts his architectures of perception as ensembles of modesty and elegance. The artist “performs” objects and situations, encompassing them in their intimate and quiet transition from a two-dimensional to a three-dimensional formal appearance. Using simple, inexpensive materials such as adhesive tape or electrical cables and deconstructing them with extreme precision and mathematical accuracy within strict spatial parameters, Eškinja defines a different quality that extends beyond the physical aspects and enters the registers of the imaginary and the non-perceptual. He has held numerous solo and group exhibitions in Croatia and abroad (San Francisco, Ljubljana, London, Toronto, Vienna, Zagreb, etc). Lives and works in Rijeka.
Igor Eškinja
Slikoprostor, 2023. / Picture Space, 2023
arhivski print kaširan na d-bondu i pleksiglasu / archival print mounted on d-bond and plexiglass
diptih, 80 x 60 cm / diptych, 80 x 60 cm
Slike, za razliku od drugih medija sve svoje elemente prikazuju odmah. Ta činjenica ne umanjuje mogućnost slika da se u njima dešavaju višestruki obrati te da nas zateknu. Promatrajući diptih Slikoprostor, možemo primijetiti nekoliko elemenata koji se isprepliću u naoko logičnom suodnosu. Linearna kompozicija asocira na zastor te na trodimenzionalni prostor koji se nameće pozadini. Pažljivi gledatelj projicira daljnje sugestije vezane uz ove pojmove, razmišlja o kretnji kojom je zastor promijenio oblik ili prostoru koji zastor simultano skriva i čini vidljivim. Sama ideja zastora nas vodi prema pojmovima vidljivog i onoga izvan naše percepcije. Ovaj jednostavan rad prikazuje moje dugogodišnje interese vezane za konstrukciju slike, načine na koje percipiramo sliku te začudne odnose onoga što vidimo i onoga što doživljavamo.
Unlike other media, images offer an instantaneous presentation of their elements, yet this doesn't preclude the possibility of unexpected interpretations and revelations. Observing the diptych Picture Space, we can notice several elements that intertwine in a seemingly logical relationship. The linear composition suggests a curtain and a three-dimensional space that imposes itself on the background. A careful viewer projects further suggestions related to these concepts, pondering the movement by which the curtain changed its shape or the space that the curtain simultaneously conceals and makes visible. The very idea of a curtain leads us to the concepts of the visible and that which is beyond our perception. This simple work displays my long-standing interests in the construction of images, the ways in which we perceive images, and the strange relationships between what we see and what we experience.
