Slikar Vladimir Filakovac (Slavonski Brod 1892. - Zagreb 1972.), jedan od ključnih protagonista hrvatskog slikarstva prve polovice prošlog stoljeća, napokon je, 37 godina nakon smrti, dobio dugo očekivanu monografiju – „Vladimir Filakovac (1892.-1972.)“ autorice Jelice Ambruš. Izdavač monografije je Galerija likovnih umjetnosti, Osijek Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb.
Nakon predstavljanja monografije u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, 1. 10. 2009., monografija je predstavljena i u Muzeju Mimara u Zagrebu, 15. 10. 2009.

Knjigu su, uz autoricu, predstavili recenzenti Tonko Maroević i Ivanka Reberski te, u ime izdavača, Branka Balen i Milan Pelc. Ovo luksuzno izdanje na 263 stranice, prema riječima Ivanke Reberski, zapravo je prva sustavna valorizacija ovog slikara, ključne figure osječkoga likovnog kruga.

Filakovčevo djelo predstavljeno je u devet kronoloških cjelina; od njegovih prvih likovnih pokušaja u srednjoj školi i razvoja u Vukovaru i Osijeku, preko školovanja u Budimpešti (što je neobičan likovni put u kontekstu hrvatskoga modernog slikarstva, budući da su se hrvatski slikari školovali u drugim srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim centrima poput Beča, Praga, Münchena, Pariza…), sudjelovanja u Prvome svjetskom ratu pa sve do pedagoškog rada kada je kao profesor slikarstva radio u Beogradu, odnosno Zagrebu.
Ovaj slikar je na neki način paradigmatski primjer slikarskog sintetiziranja brojnih likovnih stremljenja s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Filakovac je obuhvaćao širok raspon tema i motiva, od portreta, pejzaža i mrtvih priroda do urbanih i animalističkih tema, a također se razvio u odličnog ilustratora i karikaturista. Ovom monografijom Filakovac je napokon vraćen s margine i svrstan uz bok ključnih hrvatskih slikara prve polovice prošlog stoljeća.

{gallery}filakovac{/gallery}