(Revenik kod Bosanskog Petrovca, 30. VI. 1884. – Beograd, 12. III. 1964.)

Učio je slikarstvo kod J. K. Janevskog u Sarajevu (1906. – 1908.), zatim studirao (1908. – 1913.) na Akademiji u Krakovu (klase T. Aksentoviča, L. Vičulkovskog i J. Pankijeviča). Pohađao je sate na Académie de la Grande Chaumière u Parizu (zima 1912./1913. i ljeto 1914.). Usavršavao se kod Vlahe Bukovca na Akademiji u Pragu (1915.). Bio je nastavnik crtanja u Bihaću (1915. – 1919.), potom odlazi u Beograd, gdje radi kao scenograf u Narodnom pozorištu. U svom atelijeru vodio je slikarsku školu kroz koju su prošli istaknuti srpski slikari. Prvu samostalnu izložbu imao je 1919. u Zagrebu. Izlagao je na izložbama Proljetnog salona u Zagrebu 1924. i 1927. te u Osijeku 1925. godine. Jedan je od osnivača i pripadnika umjetničkih grupa Grupa umetnika, Oblik, Slobodni i nezavisni. Slikao je portrete, pejzaže i mrtve prirode. U početku slika pod utjecajem Cezannea, a nakon studijskog boravka u Berlinu i Drezdenu (1920.) kratko eksperimentira s apstrakcijom, kubizmom i futurizmom. Tijekom 1920-ih godina priklanja se novom realizmu i ekspresionizmu. Tijekom 1930-ih postaje vodeći predstavnik kolorističkog ekspresionizma u Srbiji. Bio je jedan od najznačajnijih predstavnika modernističkog slikarstva u Srbiji i Jugoslaviji između dvaju svjetskih ratova.

LIT.: Tihić (1965.); Tihić (1972.); Miljković (2013.)