(Trst, 7. XII. 1903. – Zagreb, 26. XI. 1990.)

U Trstu pohađa osnovnu školu i njemačku realnu gimnaziju te upisuje Višu školu za dekorativnu umjetnost. Prve poduke iz slikarstva prima od kipara Ivana Rendića. Godine 1924. nastavlja školovanje u Veneciji na Regia accademia di belle arti. Na Venecijanskom biennalu je u to vrijeme bila priređena retrospektivna izložba Van Gogha. Susret s Van Goghovom umjetnošću ostavit će trajan trag u Bulićevoj umjetnosti. Odlazi u Zagreb 1927., gdje upisuje Likovnu akademiju u klasi Vladimira Becića. Diplomirao je 1931., a potom odlazi sa Slavkom Šohajem u Pariz, gdje se upoznaje s djelima francuskih impresionista te Manetovom umjetnošću, koja će, uz Van Gogha biti glavno polazište iz kojeg će Bulić stvoriti osobni izraz. Nakon povratka iz Pariza kratko predaje crtanje u dominikanskoj gimnaziji u Bolu. Bavio se restauracijom, lutkarstvom i ilustracijom, a 1947. godine zapošljava se u Muzeju istarskih fresaka JAZU-a, gdje se bavio restauracijom fresaka i slika starih majstora. Kopira djela starih majstora putujući po Istri, Zadru, Stonu i Lepoglavi, a zatim se 1954. zapošljava u Restauratorskom zavodu JAZU-a, gdje ostaje do 1968. Slikao je portrete, mrtve prirode i pejzaže. Naslikao je niz portreta i autoportreta koji se odlikuju naglašenim kolorizmom i snažnom psihologizacijom likova.

LIT.: Zlamalik (1989.); Ukrainčik (2000.); Reberski (2010.)