(Slavonski Brod, 9. III. 1892. – Zagreb, 22. XI. 1972.)

Diplomirao 1916. na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Mobiliziran je 1916. i dodijeljen 78. pukovniji u Osijeku kao vojni slikar; godinu dana provodi na ruskoj fronti. Nakon rata vraća se u Osijek, od 1921. do 1923. studijski boravi u Beču. U Osijeku živi do 1930., kada odlazi u Beograd. Radi u uredništvu časopisa Ilustrovano vreme, suosnivač je humorističkog lista Ošišani jež, a 1940./41. izvanredni je profesor na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti. U Zagreb se preselio 1941. Radio je kao gimnazijski nastavnik u Osijeku (1942.), Sisku (1946.) i Zagrebu (1947.). Od 1948. do umirovljenja 1962. bio je redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U početku slika tamnim tonovima. Paleta mu 1920-ih postaje svjetlija, mijenjajući izraz prema izrazitom kolorizmu, koji će uslijediti oko 1930. Za studijskog boravka u Beču (1921. – 1923.) izvodi crteže i slike s motivima tamošnjih ulica, kavana i uopće života onovremenog Beča. Slikao je portrete, pejzaže, mrtve prirode, interijere sa ženskim figurama i aktovima. Bio je jedan od najvećih hrvatskih slikara i kipara animalista. Ostvario je velik crtački opus, bio je izvrstan karikaturist, a bavio se i ilustracijom i opremom knjiga. Najznačajniji je osječki umjetnik međuratnoga vremena.

LIT.: Švajcer (1992.); Ambruš (1998.); Ambruš (2009.)