(Osijek, 6. VIII. 1906. – Osijek, 14. IX. 1985.)

U realnoj gimnaziji u Osijeku crtanje mu predaju Petar Orlić i Rudolf Turković. U Beču 1927. upisuje studij arhitekture. Nakon dvije godine vraća se u Osijek i uči slikarstvo u atelijeru Vladimira Filakovca. Diplomirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (1934.) u klasi Babića, Becića i Tartaglie. Odlazi na studijsko putovanje u Beč i München. Uz slikarstvo, posvećen je glazbi. Godine 1935. dobiva mjesto profesora likovnog odgoja u Sisku. U Osijeku 1937. otvara prvu samostalnu izložbu. Od 1941. do umirovljenja 1977. godine predaje crtanje u srednjim školama u Osijeku. Od 1945. do 1946. prisilno boravi u radnom logoru Valpovo. Izlagao je samostalno i skupno, uglavnom u Osijeku i u Zagrebu. Galerija likovnih umjetnosti priredila mu je 1980. veliku monografsku izložbu. Slikao je pretežno pejzaže i mrtve prirode, a osječki motivi konstantno su mu vrelo inspiracije. Posvećuje se i grafici; od 1947. do 1979. godine napravio je pet mapa linoreza. U ranijoj fazi slika tonski, zagasitim bojama, zatim pod utjecajem P. Cézannea objekte svodi na jednostavne oblike. U osječkoj fazi proširuje registar boja i postupno se okreće kolorizmu te, naglašavajući potez, u sliku unosi dinamičnost i treperavu atmosferu.

LIT.: Švajcer (1987.); Švajcer (2002.); Švajcer (2008.)