(Pakrac, 4. III. 1875. – Opatija, 8. II. 1952.)

U osječkoj realnoj gimnaziji učio crtanje kod slikara Dmitra Markovića. Diplomirao matematiku, nacrtnu geometriju i građevinarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču (1893. – 1901). Predavao je u realnoj gimnaziji u Osijeku (1900. – 1929.). U vrijeme studija počeo je političku aktivnost. U Beču je s D. Plavšićem osnovao i uređivao prvi hrvatski moderni književno-umjetnički časopis Mladost. Aktivno je bio uključen u moderniziranje hrvatske književnosti i umjetnosti kao pripadnik osječke grupe modernista u Beču. Autor je mnogih kritika, osvrta, rukopisa i znanstvenih radova. Kroz svoj publicistički i društveni rad priznat je kao jedan od osnivača i promicatelja hrvatske moderne. Kao profesor u osječkoj realci pomagao je i usmjeravao mlade osječke umjetnike Oscara Nemona, Ivana Rocha, Ivana Reina i druge. U slikarstvu nije primio formalno obrazovanje dalje od gimnazije. Najčešće je slikao portrete u ulju i pejzaže. Portrete odlikuju realizam i prigušena paleta, a kod pejzaža se slobodnije izražava te se postupno približava neoimpresionizmu. Izlagao je samostalno u Osijeku 1920. godine. Priređena mu je retrospektivna izložba u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku i održan znanstveni skup „Doprinos Guida Jenyja i osječkog kruga hrvatskoj književnosti i umjetnosti“ (1974).

LIT.: Brlošić (1968.); Balen (1974.); Marijanović (1991.); Švajcer (1971.); Švajcer (1987.); Šeparović i Flego (2005.)