(Davor, 19. V. 1881. – Zagreb, 27. X. 1953.)

Hrvatski kipar i medaljer. U Zagrebu 1899. završio Obrtnu školu. Od 1902. do 1913. godine u Beču radi cizelerske i graverske poslove. Studirao na Specijalnoj školi za sitnu plastiku i medaljerstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Rudolfa Marschalla (1906. – 1910.). Nakon završetka studija radi u Marschallovoj radionici, u Wiener Werkstätte i ljevaonici Frömmel. Na poziv R. Frangeša Mihanovića 1913. doselio se u Zagreb i zaposlio na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je do umirovljenja 1947. predavao obradbu kovina i do potkraj 1926. vodio Ljevaonicu, utemeljivši radionicu za cizeliranje i kovnicu medalja. Iako se bavio gotovo svim kiparskim granama, Kerdić je najviše dosege postigao u medaljerstvu, koje je i utemeljio kao zasebnu umjetničku disciplinu na našim prostorima. U golemu medaljerskom opusu od približno 500 radova, na kojima su zabilježeni znameniti ljudi i događaji prve polovine 20. stoljeća, ističu se portreti suvremenika i kompozicije s alegorijskim likovima i prizorima iz života. Kerdić je bio prvi hrvatski izraziti medaljer s profinjenim osjećajem za tu granu kiparstva, no osim u umjetničkom doprinosu, njegova veličina leži i u njegovu pedagoškom radu te promicanju medaljerske umjetnosti.

LIT.: Zlamalik (1980.); Mažuran-Subotić i Flego (2009.)