(Osijek, 23. IV. 1924. – Pariz, 7. XII. 2004.)

Studij slikarstva završio 1956. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Đure Tiljka. Jedan je od suosnivača i član skupine Gorgona (1959. – 1966.). Sudionik je pokreta Nove tendencije. Još prije upisivanja Akademije, u seriji autoportreta bavi se monotonim ritmom te počinje definirati cilj i svrhu svoje umjetničke vizije. Krajem 1950-ih godina počinje koristiti kubističke principe koji će ga dovesti do krajnjeg redukcionizma: sve je manje detalja preuzeto iz stvarnosti, sve su manje prepoznatljivi, te u tom razdoblju znatno stišava paletu boja. Kniferovo slikarstvo obilježava motiv meandra – unutar jedne te iste formule unosio je minimalne, no likovno značajne razlike. Prve meandre stvara krajem 1950-ih i početkom 1960-ih kao izraz krajnje redukcije i prezentacije htijenja antislike, no ujedno i manifestacije kontemplativnosti. Od početka 1970-ih motiv meandra prenosi na mnogo veće formate – konkretnije, oslikava ih na zidovima eksterijera i interijera. Godine 1977. počinje ciklus crteža grafitom, koristeći motiv meandra. Izlagao je na izložbama Novih tendencija (1963., 1969., 1973.), na Biennalu u Sao Paolu (1973.) i u Veneciji (1976.), a 2001. godine bio je hrvatski predstavnik na Biennalu u Veneciji.

LIT.: Janković (2014.); Bubaš; „Julije Knifer“