(Osijek, 3. IV. 1904. – Strizivojna, 17. III. 1970.)

U Osijeku 1923. upisuje slikarsku školu Slavka Tomerlina, a neko vrijeme boravi i u Beču u atelijeru prof. Fröhlicha. Upisuje Akademiju za umjetnost i obrt u Zagrebu, na kojoj ostaje dva semestra (1928./1929.). Godine 1929. vraća se u Osijek i do 1941. boravi u selu Musiću. Nakon 1941. boravi u Đakovačkoj Breznici, Čajkovcu kod Vrpolja te u Strizivojni. Pretežno radi portrete. Nakon rata radio je kao nastavnik likovnog odgoja u Vinkovcima, Osijeku i Đakovu te konačno u Vrpolju, gdje živi do umirovljenja 1964. godine. Stupanjem u mirovinu odlazi u Strizivojnu. Izlagao je u slavonskim gradovima. Prvi izložbu imao je u Osijeku (1924.), potom u Donjem Miholjcu (1928.), Đakovu (1935., 1947., 1949.), Vukovaru i Vinkovcima (1946., 1947.). Život u ruralnim sredinama oblikovao je Mesaroša kao slikara jedne osobne i usamljeničke umjetnosti. Ostvario se u portretima, pejzažu i mrtvoj prirodi. Slika izrazito realistično, a portreti su suptilno prožeti psihologijom likova. Pejzaže i mrtvu prirodu također slika u realističnoj maniri s naglašenim kolorističkim akcentima.

LIT.: Švajcer (1974.); Švajcer (1980.)