(Wroclaw, 28. V. 1876. – Osijek, 6. I. 1946.)

U Wroclawu pohađa osnovnu i srednju školu. U mladosti često odlazi u goste mađarskom slikaru Dominiku Skutetskom u Bansku Bystricu (Slovačka), koji je podučava slikanju. Udajom za Milana Rechnitza 1897. godine seli se u Osijek. Uz suprugovu potporu odlazi 1899. u Budimpeštu, gdje studira na Umjetničkoj akademiji u klasi Adolfa Fényesa. Potom odlazi u München 1904. kod slikara H. Heima, a 1905. u Pariz, gdje se upisuje u klasu Luciena Simona. Iste godine vraća se u Osijek, a 1906. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u prostoru trgovine Rudolfa Keisera te dobiva pozitivnu kritiku u osječkom dnevnom tisku. Nastavlja izlagati, najviše u Osijeku i Budimpešti te rjeđe u Zagrebu. Sudjelovala je u likovnoj koloniji u Szolnoku u Mađarskoj. Nakon osnutka NDH preselila se u Italiju zajedno sa suprugom, a nakon rata vratila se u Osijek. Elza Rechnitz svojim je umjetničkim ostvarenjima znatno utjecala na likovnu kulturu grada Osijeka. U njezinu je slikarstvu vidljiv utjecaj francuskog impresionizma i mađarske naturalističke slikarske škole kraja 19. stoljeća. Ti se utjecaji isprepleću u njezinim pejzažima, portretima i figuralnim kompozicijama, koje je najviše slikala. To su najčešće bili motivi iz Osijeka i okolice ili neki prikazi iz života.

LIT.: Brlošić (1969.); Švajcer (1971.); „Rechnitz“