(Odra, 1. VII. 1912. – Zagreb, 11. X. 1961.)

Diplomirao 1935. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vladimira Becića. Kasnije se zaposlio kao crtač na Medicinskom i Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1942. djeluje u NOB-u. Radio je u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a na ilustriranju početnice, a poslije u likovnoj grupi Kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a. Često je izlagao na izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. Samostalno je izlagao crteže u Zagrebu 1946., a 1949. izlagao je slike u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Imao je još jednu samostalnu izložbu u Zagrebu 1956., a nakon nje i u Osijeku 1957. godine. Najviše je radio crteže i tonske akvarele. Motive je pronalazio u svojoj okolini, a to je bila rijeka Sava, okolica Zagreba i Turopolja. Nastavlja se na tradiciju slikanja pejzaža uz rijeku s realističnim oblikovanjem uz suptilnu dozu lirskih nota. Kolorit je na njegovim pejzažima zagasit, tamniji, s rijetkim kolorističkim akcentima. Slikao je i portrete te autoportrete. Figure gradi plohama boja, ali za razliku od lirskog ugođaja na pejzažima, portreti su naslikani teškim, sumornim bojama kako bi se dočarala psihologija lika. Izradio je velik broj crteža, a karakteristični su njegovi crteži djece. Tijekom djelovanja u NOB-u dobio je nadimak Šumski.

LIT.: Švajcer (1956.); Švajcer (1957.); Kovačević (1965.); R. (1966.)