(Županja, 29. IX. 1911. – Vodnjan, 30. XI. 1975.)

Završio Obrtnu školu u Zagrebu 1929. Iste godine imao je u Zagrebu prvu samostalnu izložbu te je upisao Kr. akademiju za umjetnost i umjetni obrt. Nakon završene prve godine studija dobio je 1930. stipendiju za nastavak kiparskog školovanja na École Nationale des Beaux-Arts u Parizu. U vrijeme pariškog studija sudjelovao je na velikoj Svjetskoj kolonijalnoj izložbi 1931. Iste godine vraća se u Zagreb i nastavlja studirati na Akademiji, ali je ne završava. Nakon napuštanja studija kiparstva 1934. vraća se u Županju. Počinje raditi kao slobodni umjetnik te priređuje dvije izložbe, u Vinkovcima i u Vukovaru, kojima se predstavlja slavonskom građanstvu. Najplodnije kiparsko i umjetničko razdoblje trajalo je između 1935. i 1945., unutar tih deset godina stvorio je najveći dio svog kiparskog opusa. U Osijek dolazi 1939. i ondje djeluje do 1945., kada je osuđen i zatvoren. Od 1953. radi kao profesor likovnog odgoja, prvo u Lepoglavi pa u Jasenovcu i Bosanskoj Dubici. Godine 1960. dolazi u Vodnjan. Narušenoga zdravlja, radio je povremeno u Vodnjanu i Puli kao nastavnik crtanja, no ubrzo odlazi u invalidsku mirovinu. Švagel-Lešićev kiparski stil formirao se u okvirima akademizma, unutar kojega se kretao na liniji između realističnog predstavljanja i idealizacije.

LIT.: Zec (2014.)