(Osijek, 18. VI. 1907. – Zagreb, 25. V. 2003.)

U mladosti pokazuje afinitet prema umjetnosti, no zbog obiteljske financijske situacije upisuje studij farmacije. Nakon studija zaposlio se u osječkoj Tvornici koža, a poslije u tvornici Saponija. Bavi se likovnom kritikom; piše za zagrebačke časopise Ars (1937.), Suvremenik (1938. – 1941.) i Hrvatsku reviju (1940., 1944.). Zajedno s obitelji zatvoren je u radnom logoru Valpovo 1945./1946. Tamo radi seriju crteža koji ocrtavaju život mladih obitelji u logoru. Nakon završetka II. svj. rata dobiva posao komercijalnog direktora u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva OLT. Piše o umjetnosti; 1940. tiskana mu je prva monografija. Objavljuje likovne kritike i najave izložbi u Glasu Slavonije i osječkoj Reviji. Godine 1969. odlazi u mirovinu te se seli u Zagreb. Počinje njegovo profesionalno bavljenje likovnom umjetnošću. Postaje vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti i Leksikografskog zavoda. Znanstveno-istraživački rad rezultira desetkom tiskanih monografija koje se bave prvenstveno umjetnošću odnosno umjetničkim djelima s područja Slavonije i grada Osijeka 19. i 20. st., a dio su fundusa tadašnje Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Uz istraživački rad, sam je stvarao likovna djela. Pretežito je crtao portrete i autoportrete te slikao pejzaže i grad Osijek.

LIT.: Cvenić (1984.); Kusik (1988.); Kusik (1995.); Babić (2007.); Mesinger, Radoš (2014.); Radoš (2014.)