(Sikirevci, 23. IX. 1899. – Osijek, 14. IV. 1942. )

Diplomirao kiparstvo na Kr. akademiji za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1928. (od 1926. u specijalnoj je kiparskoj školi kod Ivana Meštrovića). Prvi put izlaže u Osijeku 1924. na velikoj izložbi Umjetničke sekcije Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku. Nakon završetka studija vraća se u Osijek, gdje ostaje živjeti do smrti. Radio je kao učitelj crtanja na osječkoj građanskoj školi. Godine 1928. poduzeo je studijsko putovanje u Pariz, a 1929. u Firencu. Godine 1929. imao je veliku samostalnu izložbu u Osijeku, koja je predstavljala prijelomnu točku etabliranja osječkog međuratnog kiparstva kao prva osječka izložba na kojoj su izložena isključivo kiparska djela, nastala rukom jednoga, i to domaćega, osječkoga, autora. Zahvaljujući inicijativi Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, nekoliko svojih kiparskih radova uspio je ostvariti kao spomeničku plastiku – u obliku reljefa na spomen-pločama. Najintenzivnije i najplodnije razdoblje stvaranja bilo mu je od 1929. do 1935. U kiparskom stvaranju pod utjecajem je Ivana Meštrovića. Tek u nekim radovima, ponajprije reljefnim portretima, nazire se drukčiji stilski izričaj, u odmaku od prepoznatljivo meštrovićevske stilske morfologije prema blagoj geometrijskoj stilizaciji.

LIT.: Zec (2014.)