(Bijeljina, 1931.)

Diplomirao kiparstvo 1958. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vanje Radauša. Na Akademiji fakultativno studirao grafiku. Nakon završenog studija vraća se u zavičajne Vinkovce, gdje otada stalno živi. Od 1978. do 1999. godine predavao je na Pedagoškome fakultetu u Osijeku. Stvarajući u skulpturi, grafici, crtežu i medaljerstvu, izlagao je na pedesetak samostalnih i gotovo 280 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je nekoliko grafičkih mapa. Kiparstvo i grafika neraskidivi su segmenti cjeline opusa Antuna Babića. U oba likovna medija čvrsto je opredijeljen za figuraciju, a u kiparskom izričaju za volumen. Eksponirajući egzistencijalističkim rakursom apsurd ljudskoga postojanja, uz sardonični humor kao jedno od važnih izražajno-poetskih sredstava, tematski je sklon osamljenom liku čovjeka i duboko je usađen u tlo i podneblje u kojemu živi i stvara.