(Zagreb, 1897. – Zagreb, 1964.)

Diplomirao 1918. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, potom se 1919. godine usavršavao u grafici u Pragu. Od 1920. do 1922. godine boravio u Parizu, gdje je radio na Académie de la Grande Chaumière. Između 1925. i 1957. godine bio je scenograf HNK-a u Zagrebu. Sudjelovao je na svim izložbama Proljetnoga salona (1919. – 1928.), unutar kojega je s M. Uzelcem, V. Gecanom i V. Varlajem činio Grupu četvorice. Tijekom školovanja u Zagrebu bio je pod utjecajem tzv. hrvatske škole, posebice M. Kraljevića, potom je u Pragu došao u dodir s njemačkim ekspresionizmom. Iz načina bliskog ekspresionizmu nakon I. svjetskog rata prešao je na čvršće modelirane i koloristički sažetije figuralne i pejzažne motive. Početkom 1920. godine senzualni i puteni aktovi naslikani u lirskoj inačici ekspresionizma postali su prevladavajući motiv njegova slikarstva. Bio je vrstan crtač, karikaturist i grafičar. Ilustrirao je i opremao knjige. Autor je velikog broja scenografija za opere, balete i drame.