Sva su djeca dobila bijelu majicu koja je poslužila kao nova „podloga“ za razmišljanje o svom radu – razmišljanje o znakovima, slovima ili slikama kako bi si napravili nešto lijepo. Koristili smo se i dalje s dugmetima, ali smo pomoću šablona radili s bojama za tkanine. Vježba je bila progresivna, svatko je mogao dovršiti svoju vlastitu odjeću, nešto što će ponosno odjenuti (majice, gumice za kosu) i pokazati drugima, nešto za što su se posebno angažirali radeći s drugima, u nekoj suradničkoj atmosferi.
