Upoznavajući se među sobom i gledajući slike, djeca su stvorila nove slike koristeći se dugmetima raznih boja. Pomoću neobičnog materijala djeca su na šarenoj podlozi zamislila linije, oblike, te stvorila određeni ritam, prateći geometriju ili simetriju crteža. Svaki je rad bio fotografiran i ponovno izbrisan kako bi se iznova koristila dugmeta: vježba je bila takva da se djeca sama oslobode straha od toga da su nešto „krivo ili ružno“ napravila, te da nešto nauče gledajući druge, dirajući i probajući nešto novo u ponovljenom pokušaju.
